Kroz razgovor s Andreom Jelić, socijalnom radnicom po struci, a freelance grafičkom dizajnericom u praksi, otkrivamo kako je izgledao njezin put do dizajna, što ju pokreće, kako se nosi s izazovima i zašto vjeruje da će, unatoč sve većoj prisutnosti AI alata, ljudska kreativnost i dalje imati ključno mjesto u svijetu dizajna.
Za početak mi reci odakle ljubav prema dizajnu?
Kreativna sfera, fotografija i dizajn su nešto što me oduvijek privlačilo uz psihologiju i socijalne struke. Ja sam zapravo socijalni radnik po struci te sam se uz fakultet prvo krenula baviti fotografijom. Zatim sam kao student krenula raditi u jednoj manjoj marketinškoj agenciji kao project manager. Pošto su im resursi u dizajnu bili manji od njihovih potreba, ponudila sam se preuzeti dio na sebe i tako krenula učiti i istraživati dizajn. Imala sam sreće da sam u tom periodu bila apsolvent na fakultetu i imala dosta slobodnog vremena pa samo sve to vrijeme utrošila učeći dizajn i 100 % bila posvećena tome. Također privatno sam bila okružena dizajnerima koji su mi dali super smjernice za sam start a i “prirodni” smisao za estetiku i sam dizajn nije bio na odmet.
Kako to da si se odlučila zaplivati freelance vodama?
Završetkom preddiplomskog studija, odlučila sam uzeti godinu pauze i okušati se u dizajnu, tada sam već radila i učila nekih godinu dana. Plan je bio probati godinu dana pa ako ne uspije vratiti se na diplomski i na put kojim sam krenula, pa neću moći reći da nisam probala. U trenutku kada sam to odlučila činilo mi se najbolje pronaći posao u struci i tako nastaviti učiti i raditi. Poslala sam popriličan broj otvorenih molbi agencijama koje su mi se sviđale i to je bilo bezuspješno te sam tako bila “prisiljena” ulagati puno više vremena u promociju, društvene mreže i tako privući klijente i krenuti u Freelance. Koji mjesec kasnije otvorila sam obrt i zapravo od tada nisam više ni tražila posao i ostala sam u Freelance vodama. Dan danas obožavam samostalan način rada i surađivanje s različitim agencijama, pojedincima te da imam maksimalnu slobodu u radu. Poprilično sam organizirana osoba pa mi freelance svijet ne predstavlja problem u smislu radne etike ili vlastite organizacije, čak s godinama samo postaje bolje.
Koliko imaš prostora za vlastitu kreativnost, a koliko moraš slijediti upute klijenta?
Pa ja uvijek kažem da imam tu sreću da klijenti u većini slučajeva biraju mene, što bi značilo da im se određeni projekt iz portfolia, stil i sam dizajn sviđa i da smo već u samom startu usklađeni. Zapravo dizajn sam po sebi i jest zanimljiv jer pokušavaš naći najbolje rješenje za klijenta, a ne za sebe, i to je proces koji treba prihvatiti. Ne može svaki projekt jednako odgovarati osobnoj estetici i to je okej.
Kako se nosiš sa situacijama u kojima isporučiš klijentu nešto na čemu si dugo radila, a njemu se to ne svidi i želi krenuti ispočetka?
To se dogodi dosta rijetko jer, imam nekoliko koraka u procesu koji prethode samom dizajnu kako bih zapravo upoznala klijenta i shvatila njegovo viđenje i vizualne preferencije. Ako se sama faza researcha i moodboarda odradi kako treba, teško da će se desiti da je svaki dio dizajna promašen. Također sam naučila svoj rad odvojiti od sebe kao osobe. Ne shvaćam to osobno, ali naravno da se zapitam što je pošlo krivo i kako mogu izbjeći sličnu situaciju idući put.
Jesi li ikada odbila suradnju s nekim jer si vidjela da se jednostavno ne možeš uklopiti u ono što se od tebe traži?
Da, veliki sam zagovornik toga da ne radimo na stvarima za koje nismo 100 % “fit” pa tako svaki puta kada bih dobila upit koji nije iz moje domene preporučila bih nekog tko je bolji fit. Mislim da ima dovoljno dizajnera koji su specijalizirani u različitim područjima i da je s vremenom okej odbijati neke projekte u kojima se ne vidimo. Upravo je "specijalizacija unutar dizajna" jedna od tema o kojima volim pisati, smatram da samim time i mi postajemo profesionalniji jer se bavimo samo određenim dijelovima dizajna. Smatram da je u početku karijere super šarati i podupirem da osoba isproba apsolutno svaki tip projekta dok ne nađe što joj odgovara i gdje vidi najbolji omjer vlastitog interesa, želje za napretkom i financija.
Možeš li izdvojiti neki svoj najdraži projekt? (Bez brige, nećemo se ljutiti ako to nije Unit, haha.)
Pa ja uvijek kažem da volim raditi u modnoj industriji, ali to je zato što se bavim i fotografijom i uvijek sam naginjala toj nekoj “Fashion estetici” dok s druge strane volim i arhitekturu, muziku,.. Definitivno jedan od ljepših projekata je bio kada sam s agencijom u UK radila na stranici za jednu od većih svjetskih organizacija klasične glazbe . To je onako kompletno odrađen projekt od prvog do zadnjeg dijela sa super timom. Ali svakako bih rekla da svaka dobra komunikacija s klijentima stavlja projekt na visoku poziciju na ljestvici najdražih, pa je tako i suradnja s CISEx-om na novom Unit brandingu bila jedna od dražih.
Kada ti je Stipan rekao novo ime udruge, jesi li odmah imala viziju smjera u kojem ćeš krenuti ili je to bio proces?
Mi se u process uvijek uključimo kao tim, mislim na stratege i dizajnere. Pa je tako i Stipan meni pokazao i čekao moj feedback, i evo, sada mogu otkriti da je Unit bio moj favorit od samog početka. Kada sam čula ime, to je bilo to. Znala sam od početka da želim da izgled i osjećaj bude jako čist, jasan, moderan i pamtljiv jer je i samo ime takvo. Mislim da smo to i postigli.
Kako si odabrala paletu boja za Unit? Koju logiku inače koristiš pri odabiru boja za brend?
U početku nije bilo planirano mijenjati boje, ali sam smatrala da bi kompletan rebranding, uključujući novo ime, strategiju i vizualni identitet, zaslužio i osvježene boje. Tako je plava postala dominantna "digital-first" boja, koja reflektira novo poglavlje za Unit. Ona također u ljudskoj percepciji asocira na povjerenje, sigurnost, stabilnost, profesionalnost i smirenost. Lako prenosi i održava kvalitetu na različitim digitalnim uređajima, što ju čini sigurnim izborom za digital-first brendove.
Prema tvom mišljenju, koliko je važno za brand da odabere pravog dizajnera za svoj proizvod?
Pa mislim da je odabir dizajnera izuzetno važan, s jedne strane da se poklapate u vizualnom smislu, a s druge da imate dobru komunikaciju. Najbolje je možda napraviti neki test, ako niste sigurni da ste usklađeni, te time ne riskirate previše prije nego što krenete u sam projekt. Tijekom svakog projekta je obostrani feedback vrlo važan i zapravo doprinosi uspješnom kreativnom procesu. Volim naglasiti da je dizajn proces i da je bitno povjerenje i uključenost s obje strane jer se tako, timskim radom, najlakše dolazi do željenog rješenja.
U današnjem svijetu AI-a, Canve i sličnih alata, zašto bi ljudi i dalje trebali odabrati profesionalne dizajnere? Kako vidiš budućnost grafičkog dizajna s obzirom na sve alate koji su danas dostupni? Misliš li da će AI zamijeniti ljudski rad ili će postati samo još jedan od alata, tj. pomoćnika dizajnerima?
Mislim da AI generalno može olakšati i ubrzati neke procese, ali ne može zamijeniti jedinstvenu ideju i samu priču iza toga. To je onaj trenutak u kojem se spajaju strategija i dizajn i kada sve ima nekog smisla. AI je tu da ponudi više neke generičke ideje koje možda mogu služiti kao startna pozicija ili pomoći osobama u početku poslovanja gdje je u pitanju manji budžet. Također, kako bi se sami alati koristili i kako bi dobili neki, koliko toliko, prihvatljiv rezultat, treba vrlo dobro znati baratati AI promptovima. Ja smatram da i dalje većina populacije istražuje AI alate vezane uz vlastitu struku pa tako i dizajneri vezano za dizajn. Tako da će i dalje ljudi zapošljavati dizajnere koji će samo biti ubrzani uz pomoć nekih alata. Ne mislim da će odjednom neki pravnik ili liječnik u slobodno vrijeme istraživati Canvu kako bi sam isprogramirao stranicu ili napravio letak, mislim da ljudi i dalje prepuštaju poslovne stručnjacima i da će tako i ostati, naravno u većini slučajeva.
Smatram da je uvijek bilo i bit će važno slušati ljude oko sebe i klijente s čime se bore te im putem struke ponuditi rješenja. Dizajn nije samo vizualni aspekt, on rješava puno više od toga. Vizualno dolazi zadnje, kada se razumije sama potreba. Ja se iskreno ne bojim za “posao” mislim da će se samo potencijalno mijenjati opis posla što je sasvim u redu, trebamo ići u korak s tehnologijom i izvući sve prednosti iz nje koje možemo, ali ne zaboraviti na ljudsku notu i da je ljudski mozak ipak taj koji može saslušati, razumjeti i osmisliti nešto sveobuhvatno i unikatno.
